Zaključci sa savjetovanja Instituta za javnu upravu "Suradnja i razvoj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave: europska i domaća perspektiva“

Na nedavno održanom savjetovanju Instituta za javnu upravu pod nazivom "Suradnja i razvoj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave: europska i domaća perspektiva“ doneseni su slijedeći zaključci:

1. Suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave unatoč brojnim prednostima, ne može biti panaceja za sve slabosti sustava teritorijalne samouprave niti se isključivo na njoj može bazirati njegova konsolidacija. Ona je neizvjesna, u pravilu jednako skupa te usložnjava funkcioniranje sustava lokalne samouprave. Pravni okvir suradnje u Hrvatskoj je korektan, ali nije ni instruktivan ni poticajan. Trebalo bi ga dopuniti načelima na kojima se suradnja temelji, odredbama o iniciranju i zaključivanju sporazuma o suradnji, proceduralnim pravilima za rješavanje sporova među uključenim partnerima te njihovoj obvezi izvještavanja središnjih tijela o formiranim kooperativnim strukturama. Suradnju bi posebno trebalo poticati na područjima većih gradova i okolnih jedinica koje im gravitiraju kako bi se osiguralo širenje kvalitetnih javnih usluga te unaprijedila koordinacija razvojnih i socijalnih programa.
2. Kako su potencijali suradnje još uvijek neiskorišteni, a kapacitet i kultura suradnje još uvijek niski, teritorijalna reforma lokalne i regionalne samouprave u smjeru stvaranja većih, jačih i međusobno ujednačenijih lokalnih i regionalnih jedinica nameće se kao nužnost. Planiranje razvoja zahtijeva koordinaciju na širem teritoriju, a partikularne je kapacitete potrebno objediniti kako bi se stvorile jedinice sposobne za preuzimanje uloge društvenog i gospodarskog razvoja te za participaciju u međunarodnim mrežama i asocijacijama.
3. Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) postižu najbolje rezultate ukoliko su povezan partneri, kao i oni potencijalni usmjereni na rješavanje konkretnih problema i izvedbu konkretnih projekata. One same po sebi ne znače veću raspoloživost dodatnih investicijskih sredstava, ali mogu osigurati njihovo efikasnije privlačenje te učinkovitiju alokaciju. Svaka bi jedinica koja razmišlja o osnivanju ili pristupanju jednoj od grupacija trebala procijeniti mogućnost ostvarenja svojih vlastitih interesa sudjelovanjem u takvoj integriranoj suradničkoj platformi.
4. Hrvatskoj će za poticanje vlastitog razvoja u okviru kohezijske politike EU u razdoblju 2014.-2020. biti na raspolaganju oko 8.6 milijardi eura. Za poboljšanje apsorpcijskog kapaciteta, odnosno povećanje iskorištenosti dostupnih sredstava, potrebno je: svladati pravila koja se tiču EU fondova te poboljšati koordinaciju različitih upravnih resora i teritorijalnih razina, kao i unutar statističkih regija; nastaviti reorganizaciju i (pre)oblikovanje institucionalne strukture na središnjoj razini koje bi išlo u smjeru stvaranja ministarstva koje bi objedinilo regionalni razvoj s upravom i lokalnom samoupravom te oblikovalo decentralizacijske politike uz dugoročno usmjerenje sustava teritorijalne samouprave na razvoj; jačati kulturu partnerstva i dijaloga među različitim razinama vlasti te sa subjektima izvan javne uprave; kontinuirano poticati snažniju suradnju i formalno povezivanje jedinica lokalne i regionalne samouprave.
5. Urbani razvoj dobio je značajno mjesto u novom proračunskom razdoblju kohezijske politike Europske unije te se, osim strateškog, potiče i holistički (integrirani) pristup razvoju urbanih područja koji podrazumijeva višedimenzionalne, horizontalne i paralelne intervencije u ekonomske i socijalne probleme. One bi se trebale orijentirati na istraživanje i inovacije, ekološki osviješteno gospodarstvo i poduzetništvo, kulturnu i kreativnu dimenziju razvoja te na snažnije uključivanje građana u procese upravljanja urbanim područjima.
6. Za jačanje razvojnog i financijskog kapaciteta lokalnih i područnih jedinica u Hrvatskoj potrebno je reformirati postojeći proračunski model njihovog financiranja. Tri su osnovne skupine potrebnih promjena: a) izgradnja novih međuproračunskih odnosa koja bi uključivala preoblikovanje sustava državnih pomoći na temelju kriterija transparentnosti, jednostavnosti i objektivnosti te jačanje dijaloga i konzultacija; b) poboljšanje sustava upravljanja i financiranja kapitalnih projekata putem izrade višegodišnjih strateških kapitalnih investicijskih planova te c) uvođenje korporacijskih praksi u upravljanju i financiranju posebice uvođenje instrumenata za praćenje i mjerenje učinkovitosti, uspješnosti i odgovornosti.
7. Kvaliteta u javnoj upravi sve se više definira iz korisničke perspektive, kao postizanje njihovog zadovoljstva javnim uslugama. Hrvatski gradovi nedovoljno koriste instrumente upravljanja kvalitetom (uglavnom sudjelovanje na natjecanju Inpuls te anketno ispitivanje javnog mnijenja), a i u sredinama gdje se koriste nailazi se na otpor službenika i njihov negativan pristup stavovima građana, slabu prepoznatljivost instrumenata među službenicima i građanima te na nedovoljnu povezanost instrumenata ispitivanja s instrumentima unaprjeđenja kvalitete. Potrebno je stoga diverzificirati instrumente upravljanja kvalitetom, razviti povelje javnih službi kako bi se građane upoznalo s radom gradskih uprava i očekivanim standardima kvalitete, osigurati podršku rukovodećeg sloja službenika i izvršnih čelnika te jačati otvorenost rada lokalni tijela i službi.
8. Kako bi se unaprijedila proaktivna i kooperativna orijentacija jedinica lokalne samouprave potrebno je inzistirati na cjelovitosti i isključivosti njihovih ovlasti te na jačanju njihove odgovornosti u nizu poslova i službi lokalnog djelokruga, propisati strože standarde kvantitete i kvalitete lokalnih službi kao i odustati od funkcionalnog, financijskog i političkog tutorstva nad lokalnom samoupravom koje snižava sposobnost njihove autonomne prilagodbe suvremenim okolnostima te 'anestezira' njihov razvojni potencijal.
9. Teritorijalni obrasci suradnje lokalnih jedinica u velikoj mjeri slijede teritorijalnu organizaciju bivšeg sustava lokalne samouprave naslijeđenog iz socijalističkog perioda. Takvo 'stanje na terenu' predstavlja ozbiljno ograničenje, a možda i usmjerenje budućoj teritorijalnoj reorganizaciji lokalne samouprave. Međutim, povezivanje potaknuto novim, razvojnim svrhama, traži neke nove obrasce te upravo suradnja kod zajedničkih razvojnih agencija i lokalnih akcijskih grupa u većoj mjeri odudara od uobičajenog povijesnog i geografskog obrasca.

Zaključke pripremili: prof. dr. sc. Ivan Koprić, dr. sc. Mihovil Škarica i Boris Milošević