Forum "Gospodarstvo i država: zajedno u krizi"

U organizaciji Zaklade Friedrich Ebert i Instituta za javnu upravu dana 12. studenog 2014. održan je forum pod nazivom Gospodarstvo i država: zajedno u krizi. Forum je nastao spajanjem dvaju odvojenih foruma, Foruma za javnu upravu te Zagrebačkog ekonomskog foruma. Spajanjem ovih dvaju foruma željelo se dodatno naglasiti važnost teme o kojoj se raspravljalo. Naime, u jeku šeste godine gospodarske krize kao ključno pitanje postavlja se što se može poduzeti kako bi se trenutna situacija poboljšala te kako bi se napokon našao način izlaska iz krize. Ovaj forum je osigurao istovremenu raspravu o ekonomskom, političkom i upravno-institucionalnom aspektu krize te je objasnio zašto i kako su ova tri segmenta iznimno povezana te da se samo usklađenim reformskim zahvatima u sva tri područja može osigurati potrebni napredak.

Uvodna izlaganja održali su mr. sc. Velimir Šonje, ekonomski analitičar iz Arhivanalitike, prof. dr. sc. Ivan Koprić sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Instituta za javnu upravu te prof. dr. sc. Zdravko Petak sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a moderatorica foruma je bila doc. dr. sc. Anamarija Musa sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Povjerenica za informiranje.

Mr. sc. Velimir Šonje u svom je izlaganju prikazao uzroke i karakter krize koja se trenutno dešava u Hrvatskoj. Iznošenje samo nekih podataka pokazuje ozbiljnost trenutne krize. U periodu od 2008. investicije su činile 30% hrvatskog BDP-a, dok one sada iznose manje od 20% i ne pokazuju tendencije porasta. Država je prezadužena i nije sposobna samostalno pokrenuti novi ciklus investicija, a loše funkcioniranje državne uprave privatnicima otežava bilo kakve daljnje investicije. Udio države u BDP-u je visok, uz bok najrazvijenijim i najbogatijim zemljama kao što je Njemačka, no, nažalost, učinkovitost i djelotvornost uprave ne opravdavaju uložena sredstva. Hrvatska se stoga uvrštava u malobrojnu skupinu zemalja u kojima država predstavlja veliku stavku u ukupnom BDP-u, odnosno predstavlja veliki trošak, a zauzvrat se dobiva mala efikasnost države i uprave.

Prof. dr. sc. Ivan Koprić objasnio je temeljne probleme sadašnje hrvatske uprave koji se mogu podijeliti u četiri skupine: probleme orijentacije (u vidi slabog strateškog planiranja i općenito manjkavog zakonodavnog procesa), probleme organizacije (neracionalnost organizacije državne uprave, agencija i fragmentacija sustava lokalne samouprave), probleme motivacije (u prvom redu politizacija) i probleme implementacije (niski pravni standardi, etička struktura, birokratski otpori promjena i primitivno menadžerstvo). Trenutna kriza ove probleme samo pojačava, a donosi i nove. Iako bi racionalne mjere reforme, među ostalima, bile strateško razmišljanje i usmjerenje političara, provođenje racionalizacije državne uprave, u prvom redu smanjivanje broja agencija kao i teritorijalni preustroj lokalne samouprave te kvalitetno oblikovanje javnih politika, trenutno se to ne dešava već je na dijelu podređivanje države političkim akterima i interesima.

Prof. dr. sc. Zdravko Petak osvrnuo se na probleme u formulaciji i implementaciji javnih politika. U prvome redu naglašeno je nepostojanje jasnih strateških ciljeva i općenito nedovoljne kompetencije za provedbu čitavog procesa strateškog menadžmenta. Savjetovanje sa stručnjacima prilikom kreiranja politika je nedovoljno korišteno iako je izvjesno da bi uključivanje šireg spektra sudionika poboljšalo donesene policy odluke. Potrebno je uzeti u obzir i nedovoljne kapacitete centra Vlade za koordinaciju raznih politika, kao i općenito nedostatak kulture koordinacije i suradnje između različitih ministarstava i ureda vlade.

Zahvaljujući stimulativnim uvodnim izlaganjima kao i aktivnoj i dinamičnoj raspravi sudionika, ovaj forum je formulirao nekoliko temeljnih preporuka čije poduzimanje bi pomoglo što bržem izlasku iz krize.

1. Politička volja za reformom – nije dovoljno proklamirati određene mjere, potrebno je osigurati politički konsenzus u njihovom provođenju. Reforme javne uprave, makroekonomske politike ili promjene u procesu stvaranja javnih politika moraju se provoditi uz široki konsenzus najvažnijih političkih stranaka.
2. Strategija – izlazak iz krize i općenito reforma bit će mogući tek kada se stvori jasna vizija o tome što se reformom želi postići i kakvo društvo želimo biti. Tek postojanje jasne vizije o tome kakvu državu se želi stvoriti moguće je formulirati pravilne strategije i mjere za njezino stvaranje.
3. Bolje formuliranje i izvršavanje javnih politika – u proces stvaranja i kreiranja javnih politika moraju se uključiti svi zainteresirani dionici, a politika mora koristiti i mišljenja i savjete stručnjaka jer se samo na takav način osigurava donošenje odluka koje se temelje na konkretnim dokazima, a ne spekulacijama. Također, prilikom kreiranja javnih politika nužno je osigurati međuministarsku koordinaciju, ali i koordinaciju unutar vlade te vlade i ministarstava.
4. Obrazovanje – potrebno je kontinuirano raditi na osiguranju kvalitetnog kadra za rad u upravi, ali i na obrazovanju samih političara koji moraju biti svjesni posebnosti rada u upravi i zakonitosti njezina funkcioniranja.
5. Restrukturiranje javne uprave i javnog sektora – u okviru reformi potrebno je osigurati racionalniju organizaciju državne uprave, u prvom redu agencija i dekoncentrirane državne uprave. Također, potrebna je reforma sustava lokalne samouprave koji sa svojih 556 lokalnih jedinica ne zadovoljava uvjete i potrebe modernog društva, ali i regionalne samouprave. Reforma mora obuhvatiti i način djelovanja javnih poduzeća.
6. Uključivanje u proces europskog upravljanja – Europska unija je do sada bila glavni pokretač reformi i modernizacije u Hrvatskoj pa je potrebno i dalje koristiti potencijal koji ona pruža i uključiti se u procese europskog upravljanja.